"Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim." - Tin Ujević.


Redžo Hankić

Redžo Hankić (-2015)

Rođen u ovom pitomom mjestu na Ratišu u općini Lukavac. Pisao je humor, poeziju, priče, romane i drame. Za života su objavljene njegove sljedeće knjige „Hadžanovi muhadžerluci“, „Zona smrti“, „Hladno u paklu“, „Suđenje“, zatim drame „Specijalni gost“, „Smajl-aga“, monodrame „PP Savremeni polu-privatnik“, „BK Linija Života“, Čukarine muke“, jednočinke „Suđenje“, „Savremenik, Zaljubljenost“, „Čudno saznanje“, „DT Na vozačkom ispitu“.
Knjiga“Ratiš i okolina u prošlosti i sadašnjosti“ najpoznatije je Hankićevo djelo, napisano sa željom da afirmiše Ratiški kraj, da ga otrgne od zaborava. Knjiga je dobro prihvaćena od čitalaca. U pripremi je ostala neobjavljen zbirka pjesama „Ratiš me zove“.
Redžo Hankić bio je aktivni član kluba pisaca, pri kulturno-umjetničkom društvu „Gajret“ Puračić.

Ovim povodom objavljujemo tekst „Riječ autora“ iz knjige „Ratiš i okolina u prošlosti i sadašnjosti“, koja ja u okviru izdavačke produkcije KUD „Gajret“ Puračić, objavljena 2008. godine.

Riječ autora

Prvi puta, kad me je otac poveo za ruku na Ratiš bio sam znatiželjan. Na Ratišu smo zatekli mnogo svijeta u šarolikim narodnim nošnjama svih uzrasta i spolova. Ćutali su i tespihali. Nisam znao šta oni to rade. Meni je najveću radost pričinilo kad mi je kupio sladoled, pa šehbesu, a poslije limunadu. Bilo je tu žena u čemberima zabašmačenih, ljudi sa ahmedijama i krmezima, špic bradama. Bilo je i djece u seoskoj odjeći oskudno odjevene. Neki su sjedili materama u krilu, dok su neki jurili između šatora pecajući neko uzbuđenje.
Otac me predstavi svom muderizu: „Ovo je muderis-efendija moj klinac!“. Starac pomilova sijedu bradu, odmjeri me i reče: „Biće ti šejtan!“.
Tek kada sam pošao u mehtef i naučio prva sureta iz Svete knjige bilo mi je jasno što to stariji na Ratišu, i zašto goram idu.
Odavno se osjećala potreba za jednom sličnom publikacijom da bi se ovaj kraj izveo iz javne izolacije.
Još po povratku iz inozemstva počeo sam skupljati građu za ovu knjigu, ali moj rad na književnosti nije mi dao puno vremena da se više posvetim ovoj knjizi. Ovaj kraj je, kao i mnogi drugi prošao kroz poprišta događanja, ali je malo ostalo pisanih spomenika o tim događanjima. Trebalo je sve to prikupiti, naći i skupiti na jedno mjesto. Ovdje ne mogu reći da sam imao neke pomoći. Pri spomenu na Ratiš samo mi se nasmiju i pitaju: „Gdje vam je to?“. Jest i ja se pitam gdje nam je to? Ovdje na Ratišu su nam se skrivale mnoge tajne, koje je red da publikujemo od Bogumila do danas. Mnogo je ostalo zavejanih puteva preko Ratiša, mnogo znakova pored tih puteva, ali ovim ćemo se vratiti da te znakova obilježimo. Da bismo dobili čistu sliku o svemu tome, moralo se krenuti u šire zahvate historije do sada. Ovdje nije fenomen smo dovište, već niz drugih iznesenih činjenica, na koje će čitaoci ove knjige naići. Na karakter i običaje ljudi, na njihov gorski život i drugo. Ovdje je rođen i prvi hrvatski „Svetac“. O tome je dato u komentaru ove knjige, te kretanje ljudi i vojski preko ovih ratiških brda-kota, koje svaka ima svoje rođeno ime i predstvlja cjelinu Ratiš i njegovih fenomena. Mislim da će nauka imati bolju sliku Ratiša i njegovih Žitelja.
Redžep Hankić

Izvor: Mihad Sakić, prof. historije

Napomena!
Informacije su iz različitih izvora koji su navedeni u tekstu. Ako je neko u posjedu nekih drugih zanimljivih informacija koje su vezane za biografiju ovog umjetnika ili želi da korigujem tekst zbog netačnih informacija, molim da mi pošalje poruku ili e-mail kako bi biografija bila što korektnija.

Primjedbe